Zagrljaj je najljepše mjesto gdje možete boraviti

Naše ruke imaju moć da stvore vrlo moćan krug. I u ovom krugu se formira stvarni svijet za sebe: to je svijet zagrljaja.

Kada se naša tijela spoje, vrijeme se zaustavlja. Sve se može dogoditi u toj fuziji tijela. Zagrljaj je carstvo tišine, emocija, kontakta sa dušama. Tada svi postajemo djeca koja traže što je moguće više, ono stanje blagostanja, zaštite, zadržavanja i ljubavi koje samo ljudske ruke mogu pružiti.

Kao odrasli skloni da prigrlimo brzo, sa malo pažnje. Jer zagrljaj je jedan od najintimnijih kontakata koji postoji: u njemu se lišavamo odbrane, dajemo otkucaje srca, puštamo tijelo, dah, suštinu da govore.

Kao što Paolo Koeljo piše: “Zagrljaj znači da ti nisi prijetnja. Ne bojim se biti tako blizu tebe. Mogu se opustiti, osjećati se kao kod kuće. Zaštićen sam, a ti me razumiješ.”

Tradicija kaže da kada nekoga iskreno zagrlimo, zaradimo dan za život.

Zagrljaj nas primorava da zastanemo, duboko dišemo, zatvorimo oči i osjetimo. To je vrijeme i prostor utočišta, opuštenosti i ljubavi, pravi hram molitve izgrađen samo zahvaljujući emocionalnim i tjelesnim stubovima dvoje ljudi koji žele da se izgube i pronađu jedni druge.

“Postoji mjesto na svijetu u kojem srce ubrzano kuca, gdje ostajete bez daha, gdje vrijeme staje i više niste stari. To mjesto je u vašim rukama gdje srce ne stari, dok um nikada ne prestaje da sanja”, Alda Merini.

Australijski dječak je razumio neizmjernu moć zagrljaja i stvorio je međunarodni pokret pod nazivom “Besplatni zagrljaji” gdje ljudi grle strance. 2004. godine snimio je video snimak u šetnji trgovačkim centrom “Pitt Street” u Sidneju na kome se vidi da prolaznicima pokazuje natpis “BESPLATNI ZAGRLJAJI”. Poslije početnog oklijevanja, ljudi su prihvatili poziv da se zagrle i zagrle zauzvrat druge.

Video je postao viralan i 2006. godine osvojio je nagradu “YouTube Video Avards – Most Inspirational”.

Zagrljaj oslobađa napetosti, stvara bliskost, ublažava fizičku i emocionalnu ukočenost, ima moć da formira prijatno i tiho mjesto čak i usred buke.

Emili Dikinson je napisala: “Kada osjetimo potrebu za zagrljajem, moramo rizikovati da ga zatražimo”.

Jer grljenje zahtjeva hrabrost da se pustiš, izgubiš kontrolu i tražiš podršku. To je kontakt koji nam omogućava da uđemo u svijet autentičnosti, prenosi “CDM”.

Možda se zbog toga sve manje grlimo: kako ne bismo rizikovali. Naša koža koja dolazi u kontakt sa kožom drugog stvara univerzalnu kožu, još veću i misteriozniju zbog koje shvatamo da smo mali, ali dragocjeni dio neizmjernog i divnog svijeta. Na kraju krajeva, živjeli smo devet mjeseci u majčinoj utrobi zagrlivši se, umotani u moćan i magičan zagrljaj materice.