10 najvećih grešaka kod uspavljivanja djeteta

Imate li problema s uspavljivanjem svog mališana i buđenjem tokom noći? Pročitajte neke od najčešćih pogrešnih koraka u uspostavljanju kvalitetne rutine spavanja i saznajte kako da ih izbjegnete.

1. Preskakanje rutine spavanja

Većini ljudi treba neko vrijeme prije nego što utonu u san i dok se ne namjeste, a ni bebe se ne razlikuju. Rutina za spavanje ne samo da pomaže bebi da se opusti prije nego što se smjesti u svom krevetiću, već može postati prekrasan način zbližavanja s bebom.

“Rutina spavanja je jednostavna strategija koja zaista čini razlike u tome kako će brzo beba zaspati i koliko će u tome trebati tvoju pomoć”, govori Megan Faure, autorka knjige The BabySense Secret.

“Iako se može činiti kao dugotrajan ili strog proces, dugoročno štedi energiju i vrijeme i tebi i bebi.”

Sat vremena prije nego želite da beba zaspi (oko 19 sati sati je preporučljivo vreme za bebe), započnite svoju rutinu. Topla kupka može pomoći opustiti bebu, a kad je gotova, odvedite bebu u sobu i počnite čitati priču, pustite smirujuću muziku ili oboje. Nakon toga nahranite bebu, smjestite je u krevetić i ostavite je tako pospanu. Nakon nekog vremena sama će utonuti u san.

2. Ignorisanje znakova koji pokazuju da je vrijeme za spavanje

“Bebe i mališani šalju signale da su se umorili i da treba da spavaju”, kaže Kim West, autorka knjige The Sleep Lady’s Good Night, Sleep Tight.

Neki od tih znakova uključuju trljanje očiju, zevanje, usporenu aktivnost, nervozu, gubitak interesa za ljude i igranje.

“Ako propustiš te znakove koji se javljaju za prirodno vrijeme za uspavljivanje djeteta, njegovo tijelo neće ispumpavati smirujući melatonin”, kaže Kim West.

Umjesto toga, njegove nadbubrežne žlijezde ‘poslaće’ hormone povezane sa stresom koji će bebu učiniti nervoznom.

Pripazite na znakove tokom dana kod djeteta, a šanse su da ćete vidjeti kako se uzorak razvija približno u isto vrijeme svake večeri kada treba ići na spavanje. Ako ne možete vidjeti te signale, Kim West predlaže da odete u mirnu, slabo osvjetljenu sobu i započnete pripreme za spavanje kada mislite da se vrijeme spavanja približava – i vjerovatno ćete tada uočiti te iste znakove.

3. Jednostavne navike postale su loše rutine

Sasvim razumljivo, kada je 3 sata ujutru, a vi potpuno iscrpljeni, učinićete sve u svojoj moći da bi beba ponovno zaspala. To obično uključuje ljuljuškanje, grljenje, hodanje, pjevanje, masažu i tako dalje. Prema Kim West, kada je beba stara 3 ili 4 mjeseca, ove jednostavne navike postaju loše rutine.

“Takve navike postanu problem kad su toliko usko povezane u djetetovoj glavi sa spavanjem da ne može zaspati bez njih.”

Ključ je staviti dijete u krevet pospano, ali budno, tako da će naučiti samostalno da se umiri i vrati se da spava svaki put kad se probudi.

4. Prerano odvikavanje od krevetića i navikavanje na krevet

“Ovo je klasična greška koju roditelji čine”, kaže Megan Faure. “Nemojte premjestiti dijete u veliki krevet dok se ne može samo popeti iz krevetića.”

Kad se dijete može samo izvući iz krevetića, tada predstavlja opasnost za samoga sebe i mora se preseliti u veći krevet. Ali to se obično ne događa prije nego što dijete ne navrši barem 2 godine.

5. Uspavljivanje djeteta gdje god se nalazite

Niko ne želi biti rob rasporedu spavanja svog deteta, ali je istina da dječje dremanje u kolicima, automobilskom sedištu ili visokoj stolici ne pruža bebi san koji joj je potreban jer dete ne pada u duboki, miran san. Da bi razvila dobre navike spavanja, beba bi trebalo da ima poznatu zonu spavanja, prostor u kojem odlazi i na dremanje i na spavanje svakog dana. Naravno, ovo pravilo ne važi kada su u pitanju važni događaji ili obaveze koje vas sprečavaju u tome, ali većinu vremena bi trebalo da ostanete dosljedni. Pokušajte da izvršite sve obaveze koje imate između bebinog dremanja.

6. Nedosljednost oko rasporeda spavanja

Dosljednost je ključna za djecu, pogotovo kada je riječ o spavanju.

“Potrebno je redovno vrijeme za dremanje i razumno vrijeme za spavanje kako bi se regulisali dnevni i noćni ciklusi hormona – a dečja srca i umovi trebaju predvidivost da se bi se osećali sigurno.”

Dr. Meltzer se slaže: “Raspored spavanja je vrlo važan za postavljanje naših unutrašnjih satova, a dosljedni raspored spavanja pomoći će djetetu da postane pospano i zaspi u isto vrijeme svakog dana, a ako se raspored neprestano mijenja, to je poput letenja iz jedne vremenske zone u drugu svake noći, i tijelo ne zna kada bi trebalo da zaspi. Borbe oko odlaska na spavanje često nastaju zbog nedosljednog rasporeda, budući da roditelji prerano ili prekasno pokušavaju da stave svoju djecu na spavanje.”

Naravno, ima mjesta za neku fleksibilnost. Nekih će dana vaše dijete više dremati, a drugih će dremati manje.

“Kada naučiš da prepoznate da čitate bebine znakove spavanja, lakše ćete prilagoditi raspored”, kaže Kim West.

Ako je dijete zadovoljno i naspavano, vjerovatno imaš dobar raspored spavanja. No, ako je zahtjevno i nervozno, možda treba duže dremanje, ranije vrijeme za spavanje, kasnije buđenje ili sve od navedenog.

7. Puštanje djeteta da ostane kasno budno, nadajući se da će se tako uspavati

Zvuči kao dobra ideja – uostalom, kada tinejdžeri odlaze kasno u krevet, žele da spavaju do podneva idućeg dana. Nažalost, to jednostavno ne funkcioniše za one najmlađe.

“Njihov unutrašnji sat budi ih ujutru uvek u približno isto vreme, bez obzira kada idu na spavanje”, govori dr. Meltzer.

Time roditelji koji dopuštaju svojim mališanima da ostanu dugo budni, zapravo uvek dobijaju iscrpljeno, nervozno i umorno dijete sljedećeg dana. Umjesto toga, zadržite određeno vrijeme za spavanje kako biste bili sigurni da vaše dijete dobija 10 do 11 sati sna koje mu je potrebno svake noći. Ako se dijete ujutru probudi prerano (pre 6 ujutru), to znači da je išlo prekasno na spavanje uveče, pa ga pokušajte uspavati 30 minuta ili sat vremena ranije.

8. Donošenje odluka o spavanju usred noći

Istina je da je teško donositi mudre odluke u 2 ujutro. A buđenja usred noći su obično vrijeme kada roditelji prave najveće greške. Prema Kim West, jedna od najvećih je reaktivno zajedničko spavanje.

“To je kada porodica zajedno spava u istom krevetu, jer je to jedini način za uspavavljivanje djeteta, a ne zato što su odlučili da zajedno spavaju kao porodica.”

Ovo je i vrijeme kada navike postaju loše rutine.

“Roditelji nesvjesno stvaraju više plača odustajanjem i pribjegavanjem lošim navikama kako bi riješili problem”, kaže Kim West.

Primjera radi: “Pustila sam ga da plače neko vrijeme, a onda sam ga uzela u naručje i ljuljala ga dok ne zaspi, jer više nisam mogla da podnesem plač.”

Time beba uči da, ako plače, na kraju će dobiti ono što želi i vi ćete to morati da ponovite kad se ponovno probudi tokom noći.

No, kada dođete do tačke u kojoj se osjećate da ne donosite dobre odluke za spavanje za svoje dijete, zamolite svog partnera da uskoči. Timski rad usred noći omogućuje bolji san i jednom i drugom roditelju.

9. Roditelji nisu na istoj strani

“Roditelji moraju biti ujedinjeni u odgajanju dece, a posebno kada je reč o poboljšanju detetovog sna”, kaže Kim West.

“Morate se složiti oko taktike koju ćete koristiti da pomognete svom djetetu da nauči samostalno da se umiri i dobije kvalitetan san. U redu je da se rutine malo razlikuju, ali velike odluke moraju biti dogovorene unapred.”

Te odluke uključuju vrijeme kada beba treba da spava i da li ćete se oslanjati na bilo kakve zamke i navike kako bi beba zaspala. To znači da jedan roditelj ne može da odluči da je ljuljanje bebe dok ne zaspi dobra odluka, ako drugi roditelj to ne želi da radi kad je vrijeme spavanja ili usred noći. Sjedite zajedno i dogovorite šta najbolje funkcioniše za porodicu. Ako jedan od vas ustaje više od drugog, tada prednost u odlučivanju ima roditelj koji više učestvuje u uspavljivanju djeteta. Zapamtite: biti dosljedan svake noći je neophodno za uspješan i kvalitetan proces spavanja.

10. Prerano odustajanje

Nikad nije prekasno za promjenu loših navika spavanja, ali roditelji treba da praktikuju strpljenje.

“Očekujući brze rezultate pri pokušaju promjene navike koju ste stvorili posljednjih par mjeseci ili godina često nije realno”, tvrdi Kim West.

“Roditelji treba da se posvete dvije do tri nedjelje treniranju spavanja kako bi vidjeli značajne promjene.”

Neki roditelji upadaju u zamku vjerujući da će se navike spavanja djeteta same od sebe promijeniti i da u međuvremenu moraju izdržati neprospavane noći. S vremenom i trudom s tvoje strane, beba i cijela porodica uskoro će mirno spavati tokom noći. Kao i u bilo koji posao, i u ovaj treba uložiti trud koji će se na kraju isplatiti.

Izvor: Nezavisne novine